Priopćenje vezano za RTV takse

17.10.2016. godine

ODGOVOR NA POSLANIČKO PITANJE

Nikola Lovrinović, zastupnik u Zastupničkom  domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine,  postavio je sljedeće zastupničko pitanje:

„ ......... Molio bih Vas da mi, kao jedna od institucija za zaštitu prava potrošača, odgovorite na pitanje o ispravnosti naplate računa za RTV pristojbu preko telefonskog ili bilo kojeg drugog računa?

 

Obrazloženje:

U članku 36. stavku (2) Zakona o zaštiti potrošača („Službeni glasnik BiH“ , br.25/06 i 88/15) navodi se „račun za pružanje usluge isporuke energije iz članka 35. ovog Zakona. telekomunikacijske, komunalne i druge usluge (RTV i sl.) potrošaču se mora dostaviti  zasebno za svaku uslugu.“

Člankom 127, stavkom (1) točka j) predviđena je novčana kazna od 4.000KM do 8.000KM za trgovca ako „ račun za pružene telekomunikacijske usluge potrošaču ne sadrži sve potrebne podatke koji potrošaču omogućavaju provjeru ispravnosti  obračuna pruženih usluga ili račun za prodaju energije, vode, telekomunikacijskih, komunalnih i drugih usluga ne dostavi pojedinačno za svaku uslugu (članak 36. ovog Zakona).

 

S obzirom na navedene odredbe postavlja se pitanje ispravnosti prakse koja je već duži niz godina prisutna da se na jednom računu obračunavaju dvije vrste usluga.....“

 

 

Na postavljeno pitanje, dostavljamo  Vam sljedeći

 

 

ODGOVOR

 

Člankom 1 stavak (10) Zakona o zaštiti potrošača u BiH („Službeni glasnik BiH „ br.25/06 i 88/15) usluga je definirana „...kao svaka djelatnost namijenjena da bude ponuđena potrošačima....“

 

Člancima 33 do 38 istog zakona definirano je pitanje  „usluga“ i to kako slijedi:

 

Člankom 33. definirano je da su ekonomske usluge one koje ispunjavaju osnovne potrebe potrošača na tržištu tj. isporuku energije (struja, plin i grijanje) i vode, telekomunikacijske usluge, PTT usluge i javni transport , te  je pružanje istih u režimu ugovornog odnosa.

 

Kriteriji koji osiguravaju učinkovito pružanje ekonomskih  usluga od općeg interesa u korist potrošača biti definirani zakonom, osiguravajući kvalitet i kontinuitet, osnovnu univerzalnu uslugu, jednakost u pristupu i tretmanu svih potrošača, adekvatno informiranje svih potrošača o korisniku, učinkovita sredstva kompenzacije i načine za rješavanje potrošačkih sporova, adekvatnost usluge, transparentnost tarifa i financiranja, učinkovito konzultiranje potrošača pri donošenju odluka.

 

Člankom 36. stavak (2)  Zakona o zaštiti potrošača u BiH, kao lex generalis  je propisano  da se računi za pružene usluge iz članka 35. ZZP (gdje su navedene isporuke energije), zatim telekomunikacijske, komunalne i druge usluge (rtv i sl.) potrošaču moraju dostaviti zasebno za svaku uslugu, te da su troškovi izdavanja računa besplatni.

 

U postavljenom pitanju se navodi pitanje ispravnosti naplate računa za RTV pristojbe preko telefonskog ili drugog računa.

 

Zakon o javnom radio –televizijskom sistemu Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 78/05,35/09,32/10 i 51/15),  kao lex specialis  definira pitanje RTV pristojbe kao pristojbe za posjedovanje radio ili TV prijamnika u domaćinstu ili kod pravnog lica.

 

Članak 17 naprijed navedenog zakona propisuje :

 

(1)          Svako domaćinstvo i pravno lice na teritoriju Bosne i Hercegovine koje posjeduje  radio ili televizijski prijamnik dužni su da plaćaju mjesečnu taksu za posjedovanje tog prijamnika (u daljem tekstu: RTV pristojba) pod uvjetima određenim ovim zakonom,

(2)          Prihod od RTV pristojbi se može koristiti samo za financiranje osnovne djelatnosti javnih RTV servisa.

(3)          Prihod od RTV pristojbi je neoporeziv.

 

Člankom 17 a. su regulirani slučajevi oslobađanja od obveze plaćanja RTV pristojbe za slijepa i gluha lica.

 

Člankom 20. Zakona kao naprijed propisuje da je svako domaćinstvo dužno da plaća taksu za samo jedan prijemnik,  bez obzira na njihov ukupan broj u domaćinstvu . Samo jedan članak u domaćinstvu može biti evidentiran kao obveznik plaćanja RTV pristojbe.

 

Obzirom  na prethodno navedeno, pitanje naplate RTV pristojbe se ne odnosi na prethodno citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača u BiH. RTV pristojba se naplaćuje kao mjesečna taksa za posjedovanje prijamnika a koristi se za financiranje osnovne djelatnosti javnih RTV servisa (RTV usluga). Tehnika naplate mjesečne takse preko računa telekom operatera je u suprotnosti s pravima potrošača (pravo pristupa osnovnim potrebama i uslugama, pravo izbora, jednakost u pristupu i tretmanu svih potrošača) i njihovim interesima. Pored toga u konkretnom slučaju se radi o prihodima dva poslovna subjekta na jednom računu koji nisu ni na koji način povezani s nastankom obveze plaćanja (fiksna telefonija i posjedovanje TV prijamnika). Isto bi vrijedilo i za druga slična rješenja naplate (npr. preko elektroprivreda). U konkretnom slučaju uvažavajući odredbe Zakona o javnom radio–televizijskom sustavu Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 78/05,35/09,32/10 i 51/15),  dajemo preporuku da se naplata RTV pristojbe naplaćuje odvojeno od ekonomskih usluga od općeg interesa.

 

Institucija ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH u konkretnom slučaju, djelujući proaktivno, predlaže da naplatu RTV pristojbe je moguće vezati za pružanje usluge distribuiranja RTV usluge preko telekom, kabelskih, satelitskih i drugih operatera (oko 50% svih obveznika) koji na svojim računima pružaju te usluge u formi ugovornog odnosa, bilo pojedinačno ili u paketu s drugim telekomunikacijskim uslugama (MojaTV, HomeTV, Open IPTV Total Tv, Trio,...). Za one korisnike koji prate program preko analognih ili digitalnih prijamnika je nužno organizirati odgovarajuću službu unutar RTV sustava i naplatu vršiti izravno putem uplatnica ili preko inkasatora.

 

O M B U D S M A N

Dragan Doko