Zaštita potrošača, FENA 2. studeni, 2017. godine

1. Zakon o zaštiti potrošača u BiH, u članu  17. stav (3)  jasno propisuje da „omot (vrećica, poseban papir i dr.) koji ima logotip i/ili naziv proizvođača i/ili trgovca smatra se propagandnim/reklamnim sredstvom, koje trgovac ne smije naplaćivati“.

 

Međutim, i poradi jasne zakonske regulative, ima pojava da neki trgovci zaračunavaju i naplaćuju omot (vrećiću, poseban papir i dr.) koji imaju logotip trgovca ili proizvođača.

Takva praksa trgovca je nezakonita, te u  smislu Zakona o zaštiti potrošača u BiH, predstavlja prekršaj, za koji su propisane  novčane kazne  u iznosu od 2500 KM do 5.500 KM.

Trgovci su upoznati sa zakonskom regulativom, ali istu krše, čini se, nekada i svjesno. U prilog tome govore,   česta obraćanja potrošača Instituciji ombudsmana , kojima ukazuju na navedenu problematiku.

 

S tim u vezi, Institucija ombudsmana apeluje na bh potrošače da reaguju svaki put kada im trgovac zaračuna i naplati omot (vrećiću, poseban papir) koji ima logotip trgovca ili proizvođača.  U nekim slučajevima reakcija potrošača prema trgovcu bit će dovoljna da se otkloni navedena nepravilnost. No, ukoliko trgovac i nakon reagovanja potrošača ne otkloni nepravilnost, potrošač treba slučaj prijaviti nadležnoj službi za inspekcijske poslove. Ista Služba vrši kontrolu nad primjenom Zakona i ima mogućnost da trgovcu izrekne novčanu kaznu. 

 

 

2.Kupac ima pravo na reklamaciju ukoliko uoči nedostatak na proizvodu.  Trgovac je obavezan da proizvode koji  imaju nedostatak, a isti su na sniženju (obuća, odjeća…itd) fizički odvoji od ostalih proizvoda, kao i jasno , vidljivo i čitko obilježi na proizvodima ili prodajnom mjestu  da se radi o takvim proizvodima, kao i da upozna kupca u čemu se sastoji greška na proizvodima.  Kupac gubi pravo na reklamaciju, u slučaju da reklamira nedostatak na proizvodu, na koji je bio upozoren prilikom kupovine, i zbog kojeg je proizvod i snižen. Znači,  trgovcu nije zabranjena prodaja proizvoda s greškom, ali jeste ako to nije nigdje naveo.

 

3.Sniženje cijene nekog proizvoda je uošteni pojam za prodaju proizvoda po cijeni nižoj od utvrđene, a može se označiti kao sezonsko sniženje, rasprodaja, totalna rasprodaja finalno sniženje ili drugim sličnim nazivom.

Bez obzira o kom se sniženju radi, trgovac je obavezan da proizvode koji su na sniženju ili rasprodaji, jasno i vidljivo označi cijenom prije i cijenom poslije sniženja. To znači, da svaki proizvod na sniženju mora biti pojedinačno označen cijenom prije i posle sniženja. Međutim,  česta je pojava da cijene nisu usaglašene  na polici i na kasi,  i kupac treba da insistira na cijeni kojom je proizvod označen na polici.

Takođe,   česta je pojava da se u trgovinama mogu naći napisi ili pak izjave trgovca koji tvrde da „proizvodi kupljeni na sniženju, popustu, ne podliježu reklamaciji“.To je svakako netačno. Osnovno pravilo je da kod kupovine na sniženju kupac ima ista prava kao u redovnoj prodaji.

 

4. Zakon o zaštiti potrošača čini opšti propis kojim su regulisana uglavnom sva pitanja od interesa za potrošače. Zakon je donesen i u primjeni je od 2006. godine. U velikoj mjeri usklađen je sa pravnom stečevinom Evropske zajednice. Kao takav predstavlja dobru osnovu za pružanje sveobuhvatne i sistemske zaštite potrošača.   Pored Zakona o zaštiti potrošača, postoji čitav set drugih propisa  koji se na direktan ili indirektan način odnose na oblast zaštite potrošača, kao što su Zakon o obligacionim  odnosima, Zakon o općoj sigurnosti proizvoda, Zakon o hrani i drugi.  Za potrošača koji je slabija strana poslovnih transakcija izuzetno je važno da bude u potpunosti  upoznat sa svim propisima, da bude upoznat sa pravima koja mu pripadaju na osnovu važećeg zakonskog propisa.

 

Bosna i Hercegovina ima obavezu da konstantno  usklađuje propise  za zaštitu potrošača sa zakonodavstvom i drugim propisima Evropske zajednice, kako bi osigurala djelotvornu zaštitu potrošača.

 

5. Kada govorimo o kvalitetu proizvoda koje nudi BiH tržište, obaveza je proizvođača da na tržište isporuče proizvode  na način utvrđen važećim propisima o kvalitetu proizvoda. Istom je pravo proizvođača da na osnovu procjene tržišta na koje će plasirati svoju robu, pravilnika određene zemlje i kupovne moći potencijalnih potrošača, odredi kakav će kvalitet svojih proizvoda ponuditi tom tržištu. Bitno je da proizvodi budu bezbjedni,  tj. da ne štete zdravlju i da ne ugrožavaju životnu sredinu. Slučajevi iz prakse  potvrđuju  da se u našim trgovinama mogu naći proizvodi neodgovarajućeg kvaliteta. Uglavnom se  radi  o namirnicama sa neispravnim deklaracijama ili pak namirnicama kojima je istekao rok upotrebe, kao i o tehničkoj robi, odjeći, obući i drugim proizvodima na bh tržištu. U prilog tome govori činjenica da je u posljednje vrijeme mnogo robe povučeno sa bh tržišta, upravo zbog sumnjivog kvaliteta.

Da bi potrošač sam mogao procijeniti kvalitet proizvoda, kako bi bio siguran da kupuje ono što želi,  od izuzetne je važnosti da obrati pažnju na deklaraciju, jer podaci iz deklaracije su upravo lična karta proizvoda. Deklaracija sadrži informacije o proizvodu i one moraju biti vjerodostojne.Deklaracija je obavezna, te njen sadržaj određen je odredbama člana 23. ZZP, na način  da svaki proizvod mora sadržavati najmanje  sledeće podatke: naziv proizvoda, tip proizvoda, sastojke prozvoda, naziv i punu adresu proizvođača, a za uvozne proizvode i naziv i sjedište uvoznika, te zemlju porijekla. Nabrajanje sastojaka je je od izuzetne važnosti i na neki način ukazuje na kvalitet proizvoda.

 

Značajno je napomenuti da zemlje EU imaju zakone koji osiguravaju  da su svi proizvodi koje kupujete sigurni po zdravlje potrošača. Najrasprostranjenija sigurnosna norma  jeste CE. CE oznaka pokazuje da proizvod zadovoljava bitnim zahtjevima sigurnosti, zaštite zdravlja i života ljudi, zaštite imovine, zaštite okoliša.

Stavljanjem te oznake na proizvod, proizvođač garantuje da je prošao sve propisane postupke dokazivanja usklađenosti  u za to ovlaštenim tijelima.

Znači uvezeni proizvodi iz EU koji imaju oznaku CE sigurni su proizvodi za upotrebu.

Nadležni inspekcijski organi provjeravaju da li je proizvod siguran, da li je ono što je napisano na deklaraciji odgovara sadržaju.

 

Proizvođači moraju poštovati važeće propise o kvalitetu proizvoda. Proizvodi koji zbog svojih svojstava ne odgovara uobičajenoj upotrebi i propisanom kvalitetu, trgovac ne smije prodavati.

 

 

                                                               

                                                                                                           Pomoćnik ombudsmana

                                                                                                               Čolović Ljubica