Priopćenje povodom nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima po pristupanju (ugovori o isporuci toplotne energije)

Institucija ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH je u posljednje vrijeme zaprimila obraćanja potrošača u vezi  ekonomskih usluga od općeg interesa odnosno usluge grijanja i s tim u vezi obrasca novih ugovora o isporuci toplotne energije koje potrošačima nude određeni davatelji usluga.

Zakon o zaštiti potrošača u BiH (Službeni glasnik BiH, broj 25/06 i 88/15, dalje: ZZP) propisuje da razumljive ugovorne odredbe potrošačkih ugovora obvezuju potrošača ako je sa njima bio upoznat prije zaključenja ugovora, odnosno ako su mu mogle biti poznate u vrijeme zaključenja ugovora (čl. 93 st(1)). Također, dalje u istom članku se propisuje tumačenje nejasnih odredbi in favorem potrošača (tj. ako postoji više razumnih tumačenja određene nejasne odredbe, bit će relevantno ono tumačenje koje je povoljnije za potrošača).

Ugovor je, prema Zakonu o obligacijskim odnosima, zaključen kad su se strane složile oko bitnih sastojaka ugovora.  Prema tehnici sklapanja pak, ugovori se dijele na ugovore sa sporazumno određenim sadržajem i ugovore po pristupu (adhezijski ugovor). Ugovori po pristupu su ugovori u kojem jedna strana nudi sve klauzule predmetnog ugovora, a drugoj strani je ostavljen  izbor da takav ugovor prihvati ili ne prihvati. Takav ubrzan način sklapanja ugovora je koristan u svakodnevnom pravnom prometu, ali može dovesti do bitnih povreda potrošačkih prava. Iz tih razloga ZZP propisuje slučajeve kada će se određene odredbe takvih ugovora smatrati ništavnim (čl. 94 st(2)).

Ugovorne odredbe koje potrošač nije osobno ugovarao smatrat će se nepravednim ako stvaraju značajnu nejednakost između prava i obveza ugovornih strana na štetu potrošača, zatim ako bi se ispunjenjem ugovornih obveza odstupilo od opravdanog očekivanja potrošača, te ukoliko bi iste bile u suprotnosti sa načelom poštenja, savjesnosti i dobrim poslovnim običajima. Također trgovac odnosno davatelj usluge, sukladno ZZP-u, ne smije zahtijevati ugovorne odredbe koje su nepravedne ili koje bi mogle prouzrokovati štetu potrošaču.

Pojedini elementi obrasca ugovora u pitanju (koji je po svojoj pravnoj prirodi ugovor po pristupanju, odnosno pri njegovom sklapanju potrošač nema mogućnost individualnog pregovaranja već mu je ostavljen izbor uzmi ili ostavi) su upitnog pravnog temelja budući da stvaraju nejednakost između prava i obveza ugovornih strana i to na štetu potrošača, te se kao takve određene odredbe obrasca ugovora mogu smatrati nepoštenim, a samim tim i ništavnim. (ništavnost utvrđuje sud u posebnom postupku).

Primjerice, obrascem ugovora se pretežno propisuju ovlaštenja isporučitelja, koja su široko postavljena bez rokova ili ograničenja. S druge pak strane, obveze su prilično restriktivno i detaljno regulirane, a kao njihov glavni nositelj označen je potrošač.

Kao primjer pojedinih (nepravednih) odredbi navodimo:

Član 3. „…. Isporučilac se obavezuje da će eventualne kvarove i oštećenja na instalacijama do stambenih jedinica otkloniti na poziv Potrošača…“ (nije navedeno u kojem roku je Isporučilac dužan otkloniti smetnju).

Član 9. „U koliko od dana potpisivanja ugovora dođe do promjene visine cijene proizvodnje toplotne energije na tržištu, kao i cijena peleta, vode, struje i sl. nova cijena se automatski primjenjuje i ne povlači zaključenje novog ugovora“ (cijena kao bitan elemenat ugovora, u skladu sa ovom formulacijom, ostaje neizvjesna i neodređena, čime se dovodi u pitanje valjanost ugovora kao cjeline).

Član 16. između ostaloga navodi „… Potrošač se obavezuje da prije raskida Ugovora plati Isporučiocu sve obaveze za toplotnu energiju i izvršene usluge i dostavi novu adresu stanovanja…“ (kršenje odredbi Zakona o zaštiti ličnih podataka )

„…U slučaju da novi vlasnik ne zaključi ugovor sa isporučiocem ili da u stanu niko ne boravi, nakon raskida novi potrošač je obavezan plaćati mjesečno 35 %  iz člana 7. i 9. Ugovora,  koja se obračunava mjesečno….“  (Postojeća Ugovorna strana (potrošač) ne može valjano pravno ugovarati i preuzimati buduće ugovorne obaveze svog eventualnog pravnog slijednika).

Pitanje pravne valjanosti nepoštenih odredbi ovog obrasca ugovora, koje zbog neodređenosti bitnog elementa ugovora (cijene) dovode u pitanje opstojnost cijelog ugovora, dodatno dobija na važnosti ako imamo na umu specifičan društveno-pravni kontekst unutar kojeg se odvija ovaj ugovorni odnos. Naime, potrošač, prema postojećim pravnim rješenjima, ne može raskinuti ugovorni odnos (obvezno plaćanje 35% cijene). Usluga se također obračunava paušalno (po kvadratnom metru), a ne po stvarno obračunatoj potrošnji što je u izravnoj koliziji sa odredbama ZZP. Nažalost, aktima osnivača isporučitelja toplotne energije potrošačko-ugovornoj materiji dodjeljuje se upravna dimenzija koju karakterizira autoritativnost i nemogućnost slobodnog raspolaganja subjektivnim pravima. Ovakvoj autoritativnosti nema mjesta pri raspolaganju subjektivnim imovinskim pravima u uvjetima slobodnog tržišta.

Kriteriji koji osiguravaju efikasno pružanje ekonomskih usluga od općeg interesa uključuju i adekvatno informiranje potrošača o isporučitelju usluge, kao i konsultiranje i sudjelovanje potrošača u procesu donošenja odluka koje se na njih odnose (član 38 ZZP).

Nažalost, ovakvim rješenjima derogirane su odredbe zakona najvišeg reda i to aktima lokalne uprave koja su pri tom usvojena bez sudjelovanja predstavnika potrošača.

Sve navedeno u konkretnom slučaju je dovedeno u pitanje i kao takvo će biti predmetom daljeg razmatranja Institucije ombudsmana, o čemu će potrošači kao zainteresirana javnost biti pravovremeno informirani.

 

U Mostaru, 10.11.2017. godine