Pojašnjenja u vezi Zakona za zaštitu potrošača u BiH i njegovoj primjeni

Vezano za više obraćanja kojim se daje mišljenje u vezi primjene čl. 18 i 118 Zakona o zaštiti potrošača u BiH („Sl.Glasnik BiH“ br.25/06,88/15), navodi se slijedeće:
 

Članom 1. Zakona o zaštiti potrošača u BiH ( „Službeni glasnik BiH“ BR.25/06,88/15) zaštita potrošača u BiH je pored osnovnog Zakona o zaštiti potrošača u BiH ( u daljem tekstu: ZZP)  regulisana i odredbama  Zakona o obligacionim odnosima, Zakona o hrani, kao i Zakona o općoj sigurnosti proizvoda.

 

Istom odredbom je regulisano  da slučaju nedoumice ili sukoba odredbi u potrošačkom odnosu ima se primjenjivati ona odredba koja pruža veći stepen zaštite potrošačkih prava tj. prema načelu in dubio pro consumente.

 

Prema istom načelu bi trebali postupati nadležni organi kako bi se potrošač adekvatno zaštitio.

 

Termin „nedostatka“ je regulisan odredbama člana 479 Zakona o obligacionim odnosima, gdje je navedeno da nedostatak postoji ako stvar nema potrebna svojstva za njenu redovnu upotrebu ili promet, ili ako nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavcu ili mu je morala biti poznata, zatim ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prećutno ugovorene ili propisane, ili kad je trgovac predao stvar koja nije saobrazna uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili model pokazani samo radi obavještenja.

 

Vezano za član 18 Zakona o zaštiti potrošača u BiH, a u kontekstu naprijed navedenog, potrošač ima pravo da u slučaju nedostatka na stvari  da izabere i zahtjeva od trgovca jedno od sljedećih mogućnosti:

 

ili da zamijeni proizvod sa nedostatkom drugim istovjetnim novim ispravnim proizvodom, ili da mu trgovac vrati plaćeni iznos i nadoknadi stvarne razumne troškove vraćanja proizvoda ili da mu trgovac otkloni nedostatak na proizvodu o svom trošku.

 

 Riječ je o pravu na izbor kao osnovnom potrošačkom pravu.

 

Isto je regulisano i odredbama člana 488 ZOO  tj. da kupac koji je blagovremeno i uredno obavijestio prodavca ima ista prava kao što su propisana čl.18 ZZP-a kao naprijed.

Vezano za član 18 stav (3) Zakona o zaštiti potrošača u BiH  koji propisuje rokove propisan je prekluzivan rok u kojem  potrošač može podnijeti zahtjev po osnovu ostvarivanja prava izbora u slučaju skrivenog nedostatka i to u roku od dva mjeseca, a najkasnije u roku od dvije godine, izuzev proizvoda s garancijom.

 

Članom 127. stav (1) ZZP propisana je novčana kazna za trgovca koji u slučaju nedostatka na proizvodu, na zahtjev i po izboru potrošača, ne postupi u skladu sa članom 18 ZZP.

 

Zakon o zaštiti potrošača ne propisuje da svaki proizvod mora imati garanciju kojom se garantuje  ispravno funkcionisanje stvari u određenom periodu.

 

Ukoliko je garancija određena na kraći vremenski rok u odnosu na rokove  propisane po osnovu materijalnog nedostatka na stvari potrošač se može pozvati na isto na isto u cilju ostvarivanja svog prava.

 

Članom 24 Zakona o zaštiti potrošača u BiH je propisana odgovornost proizvođača za štetu prouzrokovanu u njegovom proizvodu  u skladu sa odredbama ZOO.

 

Članom 25 Zakona o zaštiti potrošača u BiH kao lex specialis je propisana odgovornost prodavca za nedostatke na robi koji postoje u trenutku prenosa rizika na potrošača bez obzira da li je on svjestan ove činjenice u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuju obligacioni odnosi.

 

Odredbe Zakona o obligacijama se imaju primjenjivati ukoliko određeno pitanje nije regulisano ZZP.

 

Obzirom da su u kontekstu postavljenog upita i ostvarivanja prava odredbe Zakona o zaštiti potrošača u BiH, kao lex specialis, značajno povoljnije za potrošača u odnosu na odredbe Zakon o obligacionim odnosima, imaju se iste primjenjivati u cilju adekvatne zaštite prava potrošača i to u smislu da kasnija norma ukida raniju normu koja joj protuvriječi

 

Vezano za dio upita koji se odnosi na primjenu člana 118 ZZP, odnosno neopravdano odbijanje zahtjeva potrošača od strane trgovca  ne može se generalno definisati termin „neopravdano“, budući da to ovisi od svakog posebnog potrošačkog problema i odnosa potrošač i trgovac.

 

Svako postupanje trgovca protivno odredbama ZZP predstavlja pravni osnov za postupanje inspekcijskih organa. U tom smislu i osporavanje prava izbora kao temeljnog potrošačkog prava, zatim odbijanje reklamacije i sl. predstavlja jedan od osnova koje podrazumijeva neopravdano postupanje.