Mišljenje-Primjena Zakona o zaštiti potrošača u BiH

Poštovana,

 

               U skladu sa Vašim zahtjevom iz e-maila, a odnosi se tumačenje člana 1.stava (2) i člana 23. stava (4) tačka c.), zatim stavova (5), (7) i (8) Zakona o zaštiti potrošača u BiH u odnosu na član 9 stav (1) tačka f), h) i i)  Pravilnika o pružanju obavijestima o hrani,…itd., te da li se prilikom označavanja (deklarisanja) hrane moraju primjenjivati odredbe Zakona o zaštiti potrošača, a naročito član 23., ili odredbe Pravilnika o obavijesti potrošačima o hrani i odredbe Pravilnika o tržišnim standardima za maslinovo ulje, …itd., Institucija ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH daje sledeće :

 

                                                                     M i š l j e n j e

 

Zakon  o zaštiti potrošača u BiH ( u daljem tekstu ZZP), kao opći pravni propis kojim je regulisan sistem zaštite potrošača, uredio je u poglavlju IV., i pitanje deklaracije proizvoda   i to kako slijedi:

 

Član 22.

Proizvodi namijenjeni potrošačima moraju imati deklaraciju u skladu sa Zakonom, tehničkim i drugim propisima, odnosno standardima, napisanu na jednom od jezika kojisu u službenoj upotrebi u BiH

 

Član 23.

(4) Deklaracija je obavezna za svaki proizvod i treba da sadržavati najmanje sledeće podatke:

a) naziv proizvoda, ime pod kojim se proizvod prodaje

b) tip proizvoda ili model proizvoda

c) ime i punu adresu proizvođača, a za uvozne proizvode i ime i sjedište uvoznika, te zemlju porijekla

(5)  Kod prethodno zamotanog proizvoda deklaracija treba sadržavati i netomasu, minimalni rok trajanja, te, ako postoji modificirana svojstva proizvoda i organizama, sastavne dijelove i dodatke, kao i postupak kojim je to ostvareno.

(7) Sadržaj deklaracije za pojedine proizvode ili grupe proizvoda propisuje nadležni organ.

(8) Puna adresa iz stava (4) točka c) ovog člana obavezno swadrži :mjesto, ulicu i kućni broj, broj telefonai telefaksa, te adresu elektroneske pošte, a može sadržavati broj poštanskog faha.

 

Znači, pitanje deklaracije proizvoda regulisano je isključivo Zakonom  o zaštiti potrošača u BiH, a ne Zakonom o hrani li drugim propisom potrošačke legislative.

 

Nadalje, član 1. stav (7) Zakona o zaštiti potrošača u BiH, jasno definiše pojam proizvoda na način da je „proizvod svaka stvar nastala kao rezultat ljudske djelatnosti, namijenjen potrošačima ili je vjerovatno da će ga koristiti potrošači, isporučen, bez obzira da li će biti plaćen ili ne , u toku komercijalne djelatnosti i bez obzira da li je nov, korišten ili prepravljen“.

Ovakva definicija i određenje pojma proizvoda, uključuje  svakako i hranu, te se ista u smislu Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati proizvodom. S tim u vezi, kod deklarisanja hrane imaju se primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača, posebno odredbe člana 23. stav (4), (5), (7) i (8), tj. deklaracija treba da sadrži naziv, ime i punu adresu proizvođača, a za uvozne proizvode i ime i sjedište uvoznika, te zemlju porijekla. Puna adresa proizvođača obavezno treba da sadrži: mjesto, ulicu i broj, broj telefona i telefaksa , te adresu elektronske pošte, a može sadržavati i broj poštanskog faha. (član 23.stav (8) Zakona.

Istovremeno kod prethodno zamotanog proizvoda, deklaracija treba sadržavati i netomasu, minimalni rok trajanja, te ako postoje modificirana svojstva proizvoda i organizama, sastavne dijelove i dodatke, kao i postupak kojim je to ostvareno. (član 23. stav (5).

 

Za potrošača je od izuzetne važnosti da proizvod bude propisno deklarisan. Podaci na deklaraciji moraju biti toliko jasni, potpuni, da ni u kom slučaju ne smiju dovoditi potrošača u zabludu u pogledu porijekla, sastava, količine, roka upotrebe (trajnosti) načina izrade ili proizvodnje itd.

Ukoliko proizvod ne sadrži deklaraciju i potrebne podatke, trgovac čini prekršaj za koji je  propisana novčane kazne u iznosu od 2.500 do 5.500 KM (član 126.Zakona)

Takođe Zakon u članu 128.propisuje novčanu kaznu u iznosu od 2.500 do 5.500 KM za dobavljača ako je stavio proizvod u prodaju sa deklaracijom, koja ne sadrži propisane podatke.

 

U pogledu tumačenja dijela Pravilnika o pružanju obavijesti potrošačima o hrani („Službeni glasnik BiH“ broj: 68/13), za isti je nadležna Agencija za sigurnost hrane BiH, na čiji je prijedlog Vijeće ministara BiH i donijelo označeni Pravilnik.

 

No i poradi toga, ukazujemo na sledeće:

 

Naime,  član 9.stav (1) točka h) Pravilnika navodi da je na deklaraciji dovoljno navesti subjekta u poslovanju s hranom, tj. potrebno je navesti adresu subjekta pod čijim  nazivom  je hrana stavljena na tržište ili, ako taj subjekt nije registrovan u BiH, naziv i adresu uvoznika u BiH , a u skladu sa članom 9.stav (1) točka i) državu porijekla , kao što je to predviđeno članom 26.istog pravilnika.

Nadalje član 26. Pravilnika o pružanju obavijesti potrošačima o hrani, reguliše za koju je hranu obavezno navođenje zemlje porijekla , a za koju dobrovoljno, tj. nije obavezno.   

 

Ovako regulisanje predmetne oblasti Pravilnikom o pružanje obavijesti potrošačima o hrani, izaziva sumnju u pogledu njegove usklađenosti  sa Zakonom  o zaštiti potrošača u dijelu koji uređuje oblast deklarisanja proizvoda. Svaki Pravilnik, pa i navedeni  treba da bude usklađen sa Zakonom. Osnovni je princip da pravilnik razrađuje pojedine odredbe Zakona, a ni u kom slučaju pravilnikom se  ne mogu mijenjati suštinske zakonske odredbe. Njime se samo precizira ono što Zakonom nije precizirano.  U konkretnom slučaju Zakon o zaštiti potrošača je jasno uredio pitanje deklaracije proizvoda, odredio sve stavke koje deklaracija mora sadržavati. Stavke iz deklaracije su zakonski elementi i kao takvi obavezni su na proizvodu.  Međutim, označeni  Pravilnik sadrži daleko manji broj stavki,  te za određene vrste  hrane, stavka  navođenje zemlje porijekla  je obavezna,  a druge je dobrovoljna, tj. neobavezna je. Tako je prema Pravilniku o tržišnim standardima  za maslinovo ulje  („Službeni glasnik BiH“ broj 81/12 , 79/16) za ulja iz člana 2. stav (1) točka c) i f) nije potrebno navoditi zemlju poriiekla.

 

Nema sumnje da Zakon kao viši pravni akt ima „jaču snagu“ od Pravilnika. Pravilnik mora biti u skladu sa Zakonom i ne može propisati manje prava od Zakona. U konkretnom slučaju Pravilnik ne može propisati manji broj stavki po pitanju deklaracije, nego što propisuje Zakon o zaštiti potrošača u BiH.

 

Uvažavajući sve navedeno, osnovno pravo potrošača je na proizvod sa propisnom i   potpunom deklaracijom  sa vjerodostojnim podacima koji ukazuju na vrstu, porijeklo, načinu pripreme,  i od izuzetne su važnosti za potrošača.

Nepotpuna deklaracija na proizvodu je na štetu potrošačkih prava, te kupovinom  takvih proizvoda potrošač nije siguran u ispravnost istih.

 

Napomena: Ovo mišljenje odražava stav Institucije ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH i nije pravno obavezujuće. Pravno obavezujuće mišljenje daje isključivo zakonodavac, koji je donio Zakon, tj. Parlamentarna skupština BiH.  

 

 

S poštovanjem,

                                                                                                       Pomoćnik ombudsmana                                                        

                                                                                                            Ljubica Čolović